Zavarivanje titana i njegovih legura
Zavarivanje titana i njegovih legura uslovljeno je pojavom stvaranja gasova na površini zone spajanja. Da bi se dobro izvelo zavarivanje titana potrebno je uraditi sledeće:
|
Zavarivanje titana i čelika
Zavarivanje titana i njegovih legura sa čelikom je otežano zbog velike hemijske aktivnosti sa kiseonikom, azotom, vodonikom kako u rastopljenom tako i u čvrstom stanju zone spajanja na povišenim temeperaturama. Visoka osetljivost na termički ciklus zavarivanja, sklonost ka obrazovanju pora i sklonost ka zadržanom lomu i obrazovanju hladnih prslina karakteriše ove spojeve. |
Zavarivanje aluminijuma sa čelikom
Zavarivanje aluminijuma i njegovih legura sa čelikom je uslovljeno pojavom intermetalnih jedinjenja Alm Fen koja negativno utiču na zavarljivost, tj povećavaju krtost spoja. Smanjenjem uticaja na nastanak intremetalnih spojeva postiže se poboljšanje svojstava zavarenog spoja.
Osnovni problem koji se javlja je pojava intremetalnih jedinjenja aluminijuma i gvožđa. Neophodan preduslov za formiranje zavarenog spoja je obezbediti zaštitu u površini čelika od oksidacije i korozije pri zagrevanju. Ovo se postiže time što se prethodno ošišćen čelik (hemijsko ili mehaničko čišćenje) površinski zaštiti nanošenjem metalnih prevlaka od cinka Zn,nikla Ni ili aluminijuma debljine od 3-60µm (mikrona). Za ugljenične i niskolegirane čelike najeftinije je pocinkovanje. Visokolegirani austenitni čelici podvrgavaju se alitriranju (nanošenju sloja aluminijuma koji se izvodi posle mehaničkog čišćenja u alumijinijumskom kupatilu na temperaturi od 750-800 0C. Na proces zavarivanja aluminijuma i čelika uticajni faktori su: parametri režima zavarivanja, geometrija oblika žljeba, izbor i kvalitet dodatnog materijala i debljina pocinkovanog sloja |